Jesu li Hrvati financijski pismeni?

Financijska pismenost je jedna od onih tema koja se u hrvatskim medijima pojavi s vremena na vrijeme, obično u trenucima gospodarske krize ili uoči izbora. Svi se slažu kako je razina financijske pismenosti u Hrvatskoj izrazito niska, ali rijetko tko može ponuditi definiciju financijske pismenosti.

Što je financijska pismenost?

Antonija Mišura, sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa je za Jutarnji list otkrila definiciju pojma o kojem svi znaju sve, ali zapravo rijetko tko je uistinu svjestan što on znači. U svojoj izjavi za Jutarnji list, pojasnila je o čemu se zapravo radi.

Financijska pismenost, najjednostavnije rečeno, odnosi se na specifičnu potrošačku vještinu uspješnog upravljanja osobnim financijama. Financijski pismen pojedinac sposoban je među mnoštvom financijskih proizvoda izabrati onaj koji odgovara njegovim potrebama, razumije pojam rizika kojega nose pojedini proizvodi, osviješten je o stupnju rizika koji je sam u stanju tolerirati te informiranim odlukama utječe pozitivno na vlastito financijsko blagostanje.

Iako Ministarstvo gospodarstva na svojim stranicama nudi cijeli niz financijskih priručnika, opće je mišljenje kako je financijsko obrazovanje u Hrvatskoj manjkavo, o čemu svjedoči i najava uvođenja financijske pismenosti tijekom najnovije reforme školstva koja bi trebala u pojedinim razredima početi već u rujnu 2016.

Istraživanje HNB-a

Rezultati istraživanja o financijskom ponašanju koje su proveli HNB, Hanfa i Ipsos jasno govore kako nismo potpuno izgubljen slučaj iako imamo tendenciju promatrati novac kao sredstvo za pribavljanje trenutnog užitka. Znakovito je kako je istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku za Republiku Hrvatsku.

Pojam financijske pismenosti se prema ovom istraživanju sastoji od tri komponente: financijskog znanja (33%), financijskog ponašanja (43%) te odnosa prema trošenju novca (24%).

Financijsko znanje

Od ukupno 7 bodova, hrvatsko građani prikupili su 4,2 boda. Očekivano, najniže rezultate imale su osobe niže platežne moći, manje obrazovani, te osobe mlađe od 19 godina i starije od 70. Važno je istaknuti i kako su stanovnici obalnih područja (Istra, Primorje i Dalmacija), postigli nešto niže rezultate od prosjeka. Ipak, 47% građana dobilo je ocjenu 6 ili 7 što se smatra visokom financijskom pismenošću.

U usporedbi s drugim državama svijeta, nemamo se na što ponositi. Susjedi Mađari imaju čak 69% izrazito financijski pismenih građana, dok su na ljestvici iza nas Albanija, Peru, Norveška i JAR.

Financijsko ponašanje

Rezultati istraživanja su pokazali kako financijsko znanje ne podrazumijeva nužno i razumno financijsko ponašanje. Od ukupno 9 bodova, Hrvati su prikupili samo 4,6, a nešto više rezultate bilježe tek Grad Zagreb i gradovi s preko 100.000 stanovnika (u oba slučaja 5,4).

U usporedbi s drugim zemljama svijeta te rezultatima koje su postigle u OECD-ovom istraživanju 2012. Hrvatska se nalazi pri samom dnu. To znači da Hrvati ne znaju znanje primijeniti u praksi: ne plaćaju račune na vrijeme, nemaju dugoročne financijske ciljeve, ne pristupaju racionalno vođenu financija te su u zadnjih 12 mjeseci koristili kredite ili zajmove.

Odnos prema novcu

Kada se radi o odnosu prema novcu, Hrvati imaju poprilično nonšalantan pristup, pa tako 30% njih uopće ne misli na budućnost, a čak 50% njih smatra kako novac postoji da bi se trošio. Od ukupno 5 bodova, uspjeli smo prikupiti samo 3.

Ipak, čak 57% građana ima visoku razinu odnosa prema novcu što nas stavlja u sredinu ljestvice.

Zašto je financijska pismenost važna?

Rezultati istraživanja pokazuju kako se Hrvati imaju nisku razinu financijske pismenosti s tim, da je naglašena slaba primjena stečenih znanja u praksi kao i poprilično lagodan pristup budućnosti. Od ukupno 21 boda, prikupili su 11,7 bodova, a posebno se treba fokusirati na obrazovanje mlađih odraslih osoba do 29 godina, te osobe iznad 70 godina, kao i na stanovnike Primorja, Istre i Dalmacije te osobe nižih prihoda. Rezultati istraživanja pokazuju i kako čak 62% građana temeljito istražuje financijske usluge prije potpisivanja ugovora, ali i da 49% njih usluge bira na temelju informacija koje su dobili direktno u poslovnicama. Informiraju se uglavnom iz medija i slušaju savjete prijatelja, dok je čitanje stručne literature manje zastupljeno. Općenito, nisu skloni provjeravanju informacija iz više izvora, već se oslanjaju samo na jedan ili dva.

U istraživanju financijske pismenosti koje je provedeno u 55 zemalja svijeta pruža uvid u pravo stanje: lošije stanje od hrvatskog je samo u Meksiku, Peruu, Venezueli i JAR-u. Hrvati imaju zadovoljavajuće opće znanje, ali ipak samo 1 od 10 srednjoškolaca postiže najviše rezultate na PISA-inim testiranju financijske pismenosti provedenom 2012.

Visoka razina pismenosti je važna za prosperitet cijele države, jer uvelike umanjuje rizik od donošenja pogrešnih odluka te dovodi do smanjenja ukupnog, ali i pojedinačnog siromaštva u zemlji. Dobro poznavanje financijskih proizvoda i usluga, ali i mogućnosti ulaganja, povećava stabilnost kućanstava, smanjuje stres i povećava samoučinkovitost, ali i pomaže pojedincima tijekom perioda velikih životnih tranzicija.

Financijska nepismenost je globalni problem, a pojedine zemlje u EU čak zahtijevaju povećanu osobnu odgovornost kada se radi o vlastitoj financijskoj sigurnosti. U Hrvatskoj su najpismenije osobe koje su vlasnici tvrtki u privatnom sektoru ili koje pak imaju stručnu spremu s područja ekonomije, ali to i dalje ne znači da su isti skloni najodgovornijem ponašanju.
Ako uistinu dođe do uvođenja financijske pismenosti u školski sustav, nužno je da to znanje ima i praktičnu primjenu, a ne da bude samo teorijsko, kao što je u Hrvatskoj često slučaj.