Povjerenje potrošača palo u Italiji

Italija tone sve dublje u ekonomsku stagnaciju. Od pet velikih gospodarstava Europe, jedino Italija ne pokazuje značajnije znakove oporavka. Iako tehnički gledajući, nemaju pravo, njemački kritičari Draghijevog obećanja iz 2012., kad je najavio da će učiniti sve moguće kako bi spasio euro, mogu uprijeti prstom na nedostatak talijanske fiskalne discipline i reformi.

Italija je u krizu ušla sa ogromnim teretom duga, i neko vrijeme, skupa sa euro-zonom, ljuljala se i apeninska republika dok su kamatnjaci dosezali 7% i prijetili održivosti javnih finncija. Dolazak tehničke vlade Maria Montija, bivšeg zaposlenika Goldman Sachsa, je nagovijestio početak reformi, no čim su kamatnjaci počeli sklizati niže, a nakon izbora koji su još jednom pokazali talijanski elektoralni kaos, reforme su zapele. Iako još preostaje vidjeti jesu li reforme u drugim zemljama donijele rast u ovako kratkom vremenu, kontrast u performansama Italije je zaista zabrinjavajući.

Na probleme je ukazao i današnji rezultat ISTAT-ova indeksa koji mjeri povjerenje potrošača, koji je pao s 98 bodova u siječnju, na 97.5 bodova, koliko je iznosio u veljači. Visoka nezaposlenost ulijeva nesigurnost talijanskim potrošačima. Više od 40% mladih je nezaposleno, dok je službena stopa na rekordnoj razini od 12 posto. Posljednjih 5 godina je ekonomski gledajući, najgori period talijanske povijesti nakon Drugog svjetskog rata.

Puno se očekuje od novog premijera, Maria Renzija koji je obećao u prvih 100 dana reformirati politički sustav, tj. izborna pravila i ukinuti gornji dom parlamenta. Cilj je omogućiti čvršću kontrolu jednoj opciji i smanjiti utjecaj marginalnih skupina. S druge strane, na činjenicu da je vjerojatno i talijanska ekonomija doživjela dno ukazuje porast indeksa gospodarske klime koji je porastao s 92.3 na 96.2 boda.

Te brojke su u skladu s njemačkim, iznenađujućim, rezultatima s početka tjedna. Indikatori ukazuju na preokret trenda pada BDP-a u euro-zoni. PMI indikatori su okrenuli smjer već na ljeto 2013. No preokret ne znači i snažan oporavak. Ukoliko ECB ne učini nešto da zaustavi prijetnju deflacije, pokrene rast novčanih gregata i kreditiranje, te vrati nominalni dohodak na pretkrizni put, ni strukturne promjene neće imati previše efekta.